Jesen nam je ove godine došla dosta brzo ako ćemo promatrati hrastovo požutjelo i smeđe lišće. Nažalost to nisu pokazatelji dolaska jeseni već sve većeg utjecaja hrastove mrežaste stjenice (Corythucha arcuata) koja je u posljednje vrijeme jedan od opasnijih invazivnih štetnika u šumarstvu, prvenstveno na vrstama iz roda Quercus (hrastovi). U medijima se najviše spominju štete na hrastovim sastojinama u državnim šumama, ali sve veći problem se javlja i u privatnim šumama koje zauzimaju 24% ukupne površine šuma u Republici Hrvatskoj pa će samim time i ovaj problem biti sve izraženiji i za privatne šume.
Hrastovu mrežastu stjenicu smatramo invazivnom vrstom jer prema definiciji stranu vrstu smatramo invazivnom ako njezino naseljavanje ili širenje negativno utječe na biološku raznolikost, zdravlje ljudi ili pričinjava ekonomsku štetu na područje u koje je unesena. Hrastova mrežasta stjenica prvi puta je u Hrvatskoj utvrđena na području istočne Slavonije 2013. godine. Osim ove vrste mrežaste stjenice na području Republike Hrvatske od sedamdesetih godina 20.-og stoljeća prisutna je i platanina mrežaste stjenice koja također čini velike štete na stablima platana u parkovima i drvoredima diljem Hrvatske.
Najčešće štete od hrastove mrežaste stjenice su sušenje i prerano opadanje listova koje se indirektno očituje u smanjenju intenziteta fotosinteze napadnutih listova što utječe na pojačan stres napadnutih biljaka. Vidljive promjene u krošnjama drveća prvenstveno vrsta iz roda hrastova uočavaju se već u mjesecu srpnju. Širenju hrastove mrežaste stjenice pridonose povoljni klimatski uvjeti, vjetar, visoka temperatura i transport.
Posljednjih godina, a pogotovo ove godine zamijećene su veće i učestalije štete od hrastove mrežaste stjenice u šumama šumoposjednika na području RH u arealu vrsta iz roda hrastova i to kod dvije komercijalno najvažnije vrste hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka.
Kontrola širenja hrastove mrežaste stjenice i smanjenje njezina utjecaja na zavičajne vrste i šumske ekosustave velik je izazov za zaštitu prirode, ne samo u državnim šumama nego i u šumama šumoposjednika obzirom na njihov značajni udio u površinama u području areala hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka koji su najviše pogođeni širenjem. S obzirom na navedeno vrlo je važno rano otkrivanje prisutnosti hrastove stjenice kao i svih ostalih invazivnih stranih vrsta u šumskim ekosustavima RH neovisno od vlasništva. Nažalost, trenutno nema učinkovitih mjera za suzbijanje pa preostaju samo mjere kontrole širenja hrastove mrežaste stjenice kao i drugih invazivnih vrsta u šumskim ekosustavima RH.
Oko 24% šumskih površina u Hrvatskoj u privatnom je vlasništvu, što podrazumijeva više od 660.000 hektara diljem zemlje, a privatne šume godišnje generiraju stotine radnih mjesta.
Gospodarski potencijali su mnogo veći, no ograničeni su sadašnjim zakonodavstvom kojim se grubo ograničava konzumacija privatnog vlasništva nad šumama.
Privatna šumska zemljišta osiguravaju društvene i ekološke koristi za sve građane.
Zapravo, privatne šume pružaju, gdje je to dopušteno, nevjerojatne mogućnosti za rekreaciju na otvorenom, uz različite aktivnosti, poput planinarenja, ribolova, razgledavanja divljih životinja, biciklizma i kampiranja.
S biološkog i ekološkog stajališta, stanje šuma u Hrvatskoj jedno je od najboljih u Europi.
Kao ponosni upravitelji privatnih šumskih zemljišta, članovi Saveza ulažu značajne napore i pažnju kako bi uravnotežili gospodarske, ekološke i društvene obveze za buduće generacije.