Kako bi postigla klimatsku neutralnost do 2050. godine Europska unija postavila je okvir svoje klimatske i energetske politike za razdoblju od 2020. do 2030. godine. Cilj provedbe strategije je financiranje održivog rasta i prijelaz na niskougljično i resursno učinkovito gospodarstvo. Vijeće je izdalo prijedlog za izradu sustava klasifikacije, odnosno „taksonomije”, na razini EU-a kojim će se za poduzeća i ulagatelje uspostaviti zajednički jezik kako bi se moglo utvrditi koje se gospodarske djelatnosti mogu smatrati okolišno održivima.
Međutim, određeni kriteriji suprotstavljaju se s realnim stanjem gospodarenja šumama u Europi te nameću nepotrebna ograničenja.
Konfederacija europskih privatnih šumovlasnika (CEPF), krovna organizacija privatnih šumovlasnika na području cijele Europe čiji je član i Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika, izrazila je svoje mišljenje vezano za prijedlog delegiranog akta o klimatskim promjenama.
Načela održivog gospodarenja šumama (Forest Europe) primjenjuju se u šumarskoj praksi u EU. Kriteriji održivosti šumske biomase već su definirani u zakonodavstvu EU (Direktiva o obnovljivoj energiji – RED). Šumarstvo je održivo te postoje sustavi na nacionalnoj i lokalnoj razini koji to potvrđuju. Nažalost, predloženi delegirani akt to ne uzima u obzir. Izuzetno bismo željeli pozdraviti ovaj prijedlog, ali ne uz uvjete koji odbacuju srž šumskog sektora – Održivo gospodarenje šumama, ističu u CEPF.
Delegirani akt ne bi se trebao koristiti kao sredstvo za odmak od nadležnosti država članica o šumarstvu. Desetljećima je zajednički konsenzus da nadležnost u upravljanju šumama pripada državama članicama. Rješenje za bolju usklađenost politika bilo bi suradnja s državama članicama i uključenim sektorima.
Osim toga, delegirani akt ne bi se trebao koristiti za uvođenje novih koncepata u zakonodavstvo EU-a. Što se tiče šumarstva, delegirani nacrt nadilazi načelo bolje regulacije da „delegirani akt ne može promijeniti bitne elemente zakona”. Okvir delegiranog akta stoga nije prikladan i ispravan za definiranje novih, detaljnih kriterija održivog gospodarenja šumama.
CEPF je zabrinut što Komisija radi s previše ambicija i premalo vremena za donošenje zakonodavnih prijedloga. Delegirani akt zaslužio bi veću transparentnost i zaslužio bi više vremena da se saslušaju pogođeni dionici.
Šume su prva karika u dugim lancima vrijednosti i mrežama šumarskog sektora. CEPF promovira pristup zasnovan na riziku RED II prilikom uspostavljanja kriterija za održivost šuma u regulaciji taksonomije. Razlog je taj što nam je potreban koherentan pristup, nevezan za krajnju upotrebu drveta kada je u pitanju održivost.
Vlasnici šuma ne odvajaju planiranje održivog gospodarenja šumama i aktivnosti za različite krajnje namjene. Različite razine ambicija u kriterijima za različite svrhe mogle bi promijeniti potražnju na tržištima drva i tako imati utjecaj na prakse gospodarenja šumama.
CEPF želi izraziti snažnu zabrinutost zbog provođenja postupka za ovaj delegirani akt. Nedostatak sektorskog sudjelovanja može se vidjeti u složenim kriterijima, složenosti koji će isključiti većinu od 16 milijuna privatnih vlasnika šuma da doprinose ublažavanju i prilagodbi klimatskih promjena sustavom taksonomije. Srećom, iz ovog prvog procesa naučene su neke lekcije, a Komisija je pozvala dionike da rade na drugoj skupini kriterija putem platforme o održivim financijama.
Nesigurnost u definicijama otežava ocjenu delegiranog akta. U poglavljima koja se odnose na šume, delegirani akt odnosi se na „poboljšano gospodarenje šumama“, „šumarstvo blisko prirodi“, „savjetovanje dionika za plan gospodarenja šumama“ i „plan pošumljavanja“. Nema vlasnika šume koji bi se na to složio bez prethodnog znanja o definiciji tih pojmova.
Delegiranim aktom predlaže se podnošenje i revizija izuzetno detaljnog plana gospodarenja šumama. To nije prihvatljivo jer odabir planiranja gospodarenja pripada vlasnicima šuma. Osim toga, takvo se planiranje na različite načine regulira na nacionalnoj razini i ne može se zahtijevati na usklađen način na razini EU-a. Čini se da se ovim delegiranim aktom vlasnici šuma smanjuju na izvještajne jedinice koje služe cilju financijskih sektora.
S gledišta sektora nismo vidjeli procjenu učinka za ovaj delegirani akt. Otkako je objavljen Akcijski plan održivog financiranja, nekoliko smo puta pitali kako će to izravno i konkretno pomoći ili utjecati na vlasnike šuma da doprinesu klimatskim akcijama. Nažalost, na ovo pitanje nije dat odgovor. Ne znamo ni tko će izvještavati o složenim kriterijima povezanim sa šumom. Ovo je slaba točka delegiranog akta – nedostaje mu stvarnosti akcija na terenu, poručili su iz Konfederacije europskih privatnih šumovlasnika.
Oko 24% šumskih površina u Hrvatskoj u privatnom je vlasništvu, što podrazumijeva više od 660.000 hektara diljem zemlje, a privatne šume godišnje generiraju stotine radnih mjesta.
Gospodarski potencijali su mnogo veći, no ograničeni su sadašnjim zakonodavstvom kojim se grubo ograničava konzumacija privatnog vlasništva nad šumama.
Privatna šumska zemljišta osiguravaju društvene i ekološke koristi za sve građane.
Zapravo, privatne šume pružaju, gdje je to dopušteno, nevjerojatne mogućnosti za rekreaciju na otvorenom, uz različite aktivnosti, poput planinarenja, ribolova, razgledavanja divljih životinja, biciklizma i kampiranja.
S biološkog i ekološkog stajališta, stanje šuma u Hrvatskoj jedno je od najboljih u Europi.
Kao ponosni upravitelji privatnih šumskih zemljišta, članovi Saveza ulažu značajne napore i pažnju kako bi uravnotežili gospodarske, ekološke i društvene obveze za buduće generacije.