Kako bi upozorili na alarmantno stanje s pravima nad privatnim šumama u Hrvatskoj, Hrvatski savez udruga privatnih šumovlasnika, koji na nacionalnom nivou zastupa interese više od 500.000 šumovlasnika, organizirao je međunarodnu konferenciju „Vlasnička prava u privatnim šumama“. Zagrebački skup okupio je mnogo zainteresiranih za ovu „vruću“ tematiku, od pravnih stručnjaka, predstavnika veleposlanstava i trgovinskih organizacija iz Austrije, Švedske i Njemačke, do najznačajnijih međunarodnih šumovlasničkih organizacija u Europi. U Savezu podsjećaju kako je oko 26 % šumskih površina u Hrvatskoj u privatnim rukama, što je oko 600.000 hektara diljem zemlje. No, mnogo je zapreka koje sprječavaju više od pola milijuna vlasnika šuma u ostvarivanju prava ali i otvaranju tržišta i radnih mjesta, jer ih se propisima dovodi u nepovoljan položaj i ukidaju im se vlasnička prava, te su konferenciju organizirali kako bi javno progovorili o tome, ali i poslušali primjere i iskustva drugih zemalja, od Skandinavije do Austrije i Luksemburga.

U zaključcima konferencije sudionici su upozorili na veliki problem s kojim su suočeni šumovlasnici, a radi se o nesređenim imovinsko pravnim odnosima. Rješavanje tog problema moguće je samo provedbom nove katastarske izmjere za kompletno područje Republike Hrvatske i utvrđivanjem stvarnih vlasnika privatnih šuma i nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta, jer sadašnja zakonska regulativa dopušta da se stoljetne šume privatnih šumovlasnika, na koje se nezakonito i protivno Ustavu uknjižila država, proglašavaju potencijalnim poljoprivrednim zemljištem s ciljem prodaje i uništavanja šumskih područja.

„Nadalje, iako je privatno vlasništvo nepovredivo prema Ustavu, u Hrvatskoj vlasnici privatnih šuma neće primiti odštetu ukoliko ju počini divljač, jer su njihova prava izostavljena iz važećih propisa, na što smo nekoliko puta upozoravali i Ministarstvo poljoprivrede i Odbor za poljoprivredu Hrvatskog sabora“, istaknuo je predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika mr.sc. Zdenko Bogović. Pojasnio je kako Zakon o lovstvu donosi opasan presedan koji bi dugoročno mogao uzrokovati devastirane i značajno nekvalitetne šume od ovih kakve su danas. Naime, ukoliko divljač počini štetu na poljoprivrednom zemljištu vlasnik će biti obeštećen, ali ukoliko počini na šumskom, neće, iako su štete od divljači u privatnim šumama realnosti. Država je vlasnik divljači, ali nije odgovorna za nju.

Vlasnici šuma u Hrvatskoj na ovaj način nemaju pravo lova divljači na svom vlasništvu, a ta ista divljač hrani se njegovim šumskim proizvodima i čini mu štetu, no bez prava na odštetu. Sve to odudara od dosadašnje višestoljetne prakse, kako na našem području, tako i na teritoriju Europske unije. S druge strane, Zakonom o šumama vlasnicima privatnih šuma nameće se obveza čuvanja vlastitih šuma ali bez objašnjenja što to podrazumijeva. Iako nisu jasni postupci i mjere koje šumovlasnici trebaju provoditi, uvedene se kazne za nepridržavanje „osiguravanja izravnog čuvanja šuma“. Dodaju kako se zakonom uvodi šumski doprinos, nepotreban parafiskalni namet koji tereti vlasnike šuma. Osim što je neustavan, ovakav namet ne pomaže razvoju ruralnih prostora, već naprotiv na neki način kažnjava šumovlasnike dovodeći ih u nepovoljan položaj prema vlasnicima ostalih zemljišta, primjerice poljoprivrednog zemljišta.

Gotovo iste probleme imaju i vlasnici šuma iz susjedne Slovenije, čija se prava također krše kroz nekoliko zakona, istaknuo je Marjan Hren, predsjednik Saveza privatnih šumovlasnika Slovenije. Vlasnička prava privatnih šumovlasnika u Sloveniji nesporno su zaštićena u Ustavu, ali su zatim kroz zakon o šumama, zakon o lovu i zakon o zaštiti prirode najviše ograničavana od svih oblika vlasništva u Sloveniji. To je poslije 28 godina od početka demokratskih promjena potpuno nedopustivo, jer se time nerazumno ograničava ekonomska sloboda privatnih šumovlasnika. Samim time Slovenija šumovlasnicima, a i sebi kao državi, onemogućuje otvaranje zelenih radnih mjesta kroz lov, šumski turizam i rekreaciju. Sa stajališta razvijenih zemalja EU, pravno je sporno nepriznavanje prava lova divljači na svom vlasništvu, odnosno nepostojanje kompenzacija tj. naknada za lov i sakupljanje ostalih nedrvnih šumskih proizvoda, čime se značajno smanjuju prihodi privatnih šumovlasnika.

Predsjednik Konfederacije europskih šumovlasnika (CEPF) Hubert de Schorlemer istaknuo je kako privatne šume diljem Europe pružaju niz usluga ekosustava od značajne vrijednosti za društvo, a razgovara se i o novim politikama kako bi se poboljšale njihove usluge i suočile se s izazovima aktualnih promjena u okolišu. „Takve politike moraju priznati važnost privatnih šuma i važno je da se temelje na dubokom razumijevanju kako vlasnička prava privatnih vlasnika šuma variraju diljem Europe, a najteža je situacija u bivšim socijalističkim zemljama“, naveo je de Schorlemer. Pojasnio je kako razlike u imovinskim pravima utječu na provedbu međunarodnih politika zaštite okoliša u području ruralnog razvoja europskog društva, bioekonomije, mjera ublažavanja klimatskih promjena i strategije zaštite prirode. Što se tiče prava upravljanja privatnim šumama, značajne su razlike u zakonodavstvu, od najlošijeg primjera, Makedonije, do najboljeg, Bavarske. „Bivše socijalističke zemlje formiraju kompaktnu skupinu s visokom razinom ograničenja prava, dok vlasnici šuma iz zapadnih i nordijskih zemalja obično imaju više slobode odlučivanja o operativnim pitanjima u svojim šumama, pa posjedovati šumu u Makedoniji znači nešto potpuno drugo od posjedovati šumu u Njemačkoj ili Nizozemskoj“, upozorio je predsjednik Konfederacije europskih šumovlasnika.