Privatno šumarstvo u Europi prevladava, što opravdava činjenica da 16 milijuna privatnih šumovlasnika u svojim rukama drži sudbinu od preko 60% površine pod šumama i šumskim zemljištem. Iz tog razloga privatni šumovlasnici imaju ključnu ulogu u ostvarenju održivog gospodarenja šumama, zadovoljenju rastućih potreba za šumskim resursima, opskrbi tržišta drvom i ostalim dobrima i uslugama te značajno doprinose razvoju ruralnih sredina.
Prema najnovijim dostupnim podacima, ukupna površina šuma (zajedno s neobraslim šumskim zemljištem) u RH iznosi 2 759 039,05 ha (ŠGOP 2016). Od ukupne površine, u državnom je vlasništvu 2 097 318,16 ha (76%), a 661 720,89 ha (24%) u vlasništvu je privatnih šumovlasnika.
Na šumskogospodarskom području utvrđena je ukupna drvna zaliha od 418 618 277 m3 od čega 334 914 019 m3 u šumama u vlasništvu RH i 83 704 258 m3 u šumama privatnih šumovlasnika (ŠGOP, 2016).
Prema podacima NIŠ (2010), šume u Hrvatskoj vežu oko 640 mil. tona ugljika te predstavljaju osobito važan resurs spremanja ugljika. Najveći kapacitet s približno 50% ukupno spremljenog ugljika ima šumsko tlo, dok se na nadzemnu biomasu živih stabala odnosi trećina ukupnog spremljenog ugljika. Nadalje, podzemna i nadzemna biomasa živih stabala čine 43% ukupno spremljenog ugljika. Šumsko tlo u privatnim šumama ima najveće značenje u odnosu na ostale šumske resurse, kao i u odnosu na razinu državnih šuma te na ukupnu razinu. Na razini cjelokupnog spremanja ugljika na privatne se šume odnosi 126,3 mil. tona ili 20% ukupno spremljenog ugljika.
Sadašnje stanje u kojem se nalaze privatne šume u Hrvatskoj posljedica su specifičnih povijesnih okolnosti koje datiraju još od srednjeg vijeka pa sve do danas. S političkim promjenama 1990-ih doneseni su, još uvijek aktualni, procesi restitucije koji su rezultirali kontinuiranim porastom udjela privatnih šuma. Održivo gospodarenje u Hrvatskoj ima dugu tradiciju od 250 godina, ali ipak se gospodarenje privatnim šumama, u usporedbi s gospodarenjem u državnim šumama, ne nalazi na zadovoljavajućoj razini. Glavni razlozi su sustavno zapostavljanje privatnog vlasništva, mala površinska zastupljenost privatnih šuma, nedovoljna površina samostalnog šumoposjeda, neusklađenost katastra i gruntovnice kao i nepostojanje aktualne evidencije vlasništva. Političko zanemarivanje privatnog šumarstva ogleda se kroz zakonske regulative koje tretiraju sve šumovlasnike jednako bez obzira na veličinu šume kao i činjenice da šumovlasnici možda nisu zainteresirani za gospodarenje ili nemaju mogućnosti i znanja primijeniti programe gospodarenja. Također, programi gospodarenja ponekad se ne mogu primijeniti zbog nejasnog vlasništva i fragmentiranih posjeda. Potencijali privatnih šuma kako ekonomski tako i neekonomski nisu dovoljno iskorišteni, a zahtjevi društva u pogledu potreba šumskih resursa su sve izraženiji. Stoga je nužno razumjeti kako šumovlasnici gospodare svojim šumama jer odluke koje donose imaju direktan utjecaj na ekosustav u cjelini.
Privatne šume na teritoriju Republike Hrvatske neravnomjerno su rasprostranjene. Najveći udio privatnih šuma, preko 50%, nalazi se u Varaždinskoj, Krapinsko-zagorskoj i Međimurskoj županiji. Najmanji udio privatnih šuma, ispod 5%, imaju Vukovarsko-srijemska, Bjelovarsko-bilogorska i Virovitičko-podravska županija (Slika 1).
Slika 1. Površinski udio šuma u privatnom i državnom vlasništvu po županijama (%)
Prema procjenama, privatne šume nalaze se u vlasništvu oko 600 000 šumovlasnika, sastoje se od 1,5 milijuna katastarskih parcela, prosječna veličina šumoposjeda je ispod 0,74 ha te su posjedi rascjepkani u nekoliko manjih čestica. U prosjeku svaki šumovlasnik ima dvije dislocirane čestice, granice posjeda nisu obilježene i postoji nesigurnost oko vlasništva. Velika većina šumovlasnika (87%) ima posjede manje od 1 ha (Tablica 1). Gospodarenje se provodi prema 10-godišnjim Programima gospodarenja, a prema podacima Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe iz 2018. godine uređeno je oko 70% privatnih šuma.
Tablica 1. Struktura privatnih šuma s obzirom na veličinu posjeda (Izvor: Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba)
Oko 24% šumskih površina u Hrvatskoj u privatnom je vlasništvu, što podrazumijeva više od 660.000 hektara diljem zemlje, a privatne šume godišnje generiraju stotine radnih mjesta.
Gospodarski potencijali su mnogo veći, no ograničeni su sadašnjim zakonodavstvom kojim se grubo ograničava konzumacija privatnog vlasništva nad šumama.
Privatna šumska zemljišta osiguravaju društvene i ekološke koristi za sve građane.
Zapravo, privatne šume pružaju, gdje je to dopušteno, nevjerojatne mogućnosti za rekreaciju na otvorenom, uz različite aktivnosti, poput planinarenja, ribolova, razgledavanja divljih životinja, biciklizma i kampiranja.
S biološkog i ekološkog stajališta, stanje šuma u Hrvatskoj jedno je od najboljih u Europi.
Kao ponosni upravitelji privatnih šumskih zemljišta, članovi Saveza ulažu značajne napore i pažnju kako bi uravnotežili gospodarske, ekološke i društvene obveze za buduće generacije.