Trenutno se na EU nivou pod okriljem Zelenog plana pripremaju i definiraju strateški dokumenti vezani uz zaštitu prirode, klimatske promjene, bioekonomiju i dr. koji se značajnim dijelom odnose i na šume, iako za njih ne postoji zajednički planski dokument.

Zeleni plan EU navodi da će „Nadovezujući se na strategiju biološke raznolikosti do 2030., Komisija će pripremiti novu šumarsku strategiju EU-a koja pokriva cijeli šumarski sektor i promiče brojne usluge koje šume pružaju“. U svibnju 2020. Europska komisija usvojila je Strategiju o biološkoj raznolikosti EU 2030. koja sadrži nekoliko ciljeva i odredbi koje se tiču šuma zbog kojih su vlasnici i upravitelji šuma izrazili zabrinutost, jer je ta strategija usvojena prije donošenja šumarske strategije pa ispada da se šumarstvo mora prilagođavati drugim politikama.

Strategija bioraznolikosti EU do 2030.

Temeljna značajka šuma Republike Hrvatske je njihova prirodnost. Od ukupnog šumskog fonda 97% čine prirodne šume koje se odlikuju visokim stupnjem biološke raznolikosti. Svjesni činjenice da moramo značajno mijenjati naše navike i ponašanje prema prirodi kako bi utjecali na ublaživanje klimatskih promjena podržavamo sve aktivnosti koje se provode s tim ciljem. Međutim, Republika Hrvatska je kao jedna od dvije EU zemlje članice s najvećom bioraznolikošću (Slovenija), prema trenutnom nacionalnom zakonodavstvu prihvatila ekonomski gubitak od preko 600 milijuna eura u slijedećem financijskom razdoblju Europske unije, a provedbom EU strategije bioraznolikosti taj iznos značajno će se povećati.

I u tekućem financijskom razdoblju Hrvatska je provodila visok stupanj zaštite kroz mjere Nature 2000, Direktive o pticama, Direktive o staništima i Nacionalne klasifikacije staništa bez kompenzacijskih mjera u šumarskom sektoru, a prihvaćanjem ove strategije dodatno se stavljamo u nepovoljan položaj prema ostalim razvijenim članicama Unije. Smjernice iz nove Strategije biološke raznolikosti EU do 2030. između ostalog predviđaju ‘strogu zaštitu primarnih i starih šuma’, što u našem slučaju iznosi više od 90% ukupnih šuma ukoliko se primjene definicija primarnih šuma s „visokom prirodnošću“ (high naturalness).

Posebno ističemo kako trenutni stupanj bioraznolikosti u hrvatskim šumama nije rezultat mjera zaštite prirode nego dugogodišnjeg predanog rada generacija šumarskih stručnjaka i vlasnika šuma, koji gospodare po načelima održivosti balansiranjem svih triju sastavnica šuma (okolišna, socijalna i ekonomska) u skladu sa zakonima prirode već duže od 250 godina.

Smatramo da samo odgovornim, prirodnim gospodarenjem cjelinom šumskog ekosustava možemo sačuvati naše šume i uporabiti ga kao saveznika u smanjivanju posljedica klimatskih promjena. U prilog tome govori i činjenica da su prema Izvješću o stanju prirode u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine (MZOE, 2019) šume u Hrvatskoj ocijenjene kao izvanredne i dobro očuvane u 98,88% površine.

S obzirom da je predmetna Strategija usvojena, trenutno se radi na usklađivanju definicija koje su korištene, jer se te definicije (koje su usvojene iz UN dokumenata) ne mogu baš lako preslikati na EU okruženje. O tom pitanju odlučuje se na sastancima podgrupe za šume i prirodu (CGBN sub-working group on Forests&Nature) te je s naše strane bitno da se usvoje specifičnosti naše zemlje i ne dopusti da dugogodišnji stručni rad bude zaustavljen zbog činjenice da su razvijene zapadne zemlje svoje šume i šumarstvo podredili isključivo ekonomskim zahtjevima što je dovelo do uništavanja bioraznolikosti.

Doprinos Hrvatske u području prilagodbe klimatskim promjenama na području EU svakako je održivi način gospodarenja šumama, koji uključuje prirodnu obnovu te bi naše iskustvo i dostignuta znanja mogla biti primjer ostalim zemljama, a ne prepreka zbog koje nam se nameću još strože restrikcije i dodatno osiromašuju hrvatski građani.

Trenutna provedba mjera zaštite prirode koje predviđa nacionalno zakonodavstvo dovodi do nepotrebne zabrane sječa (u Hrvatskoj se sječe daleko ispod godišnjeg prirasta) te se na tržištu drvne sirovine stvara manjak koji negativno djeluje na drvnu industriju, a samim time na razvoj ruralnih krajeva i BDP-a. Dodatne mjere iz ove strategije samo će pogoršati već tešku situaciju u sektoru. Naglašavamo da provedba tih mjera nije značajna samo za vlasnika/upravitelja šuma već za cijeli lanac vrijednosti u šumarskom sektoru.

Strategija šumarstva

Strategija se treba temeljiti na načelima održivosti koji potiču okoliš, ekonomiju i socijalne dobrobiti šuma i gospodarenje šumama na uravnotežen način. Treba pronaći ravnotežu između očuvanja biološke raznolikosti, zaštite klime i ekonomske proizvodnje, u kojoj nijedna od funkcija nije favorizirana. To je moguće korištenjem koherentnog pristupa prema zaštiti biološke raznolikosti i klime u naprednom sektoru koji se temelji na šumama i bio-ekonomiji.

Što se tiče klimatskih promjena treba ojačati ukupne klimatske koristi koje proizlaze iz šuma i lanca vrijednosti u šumarskom sektoru, kao što su poticanje sekvestracije CO2 i skladištenja ugljika u šumama i drvnim proizvodima, kao i zamjena za fosilne materijale i energiju.

Strategija mora koristiti holistički pristup, zasnovan na održivom gospodarenju šumama. U nju se mora ugraditi i ljudski aspekt posebno upućujući na ljude koji rade i žive izravno ili neizravno od šuma i šumarskog sektora, ali i građanima koji uživaju višestruke dobrobiti koje šume pružaju svakodnevno. Treba se naglasiti pozitivna uloga koju šume i šumarski sektor imaju u pogledu zapošljavanja i sigurnih radnih mjesta. Lanci vrijednosti u šumarskom sektoru osiguravaju gotovo 4 milijuna zelenih europskih radnih mjesta, uglavnom smještenih u ruralnim područjima.

Strategija treba biti referentni alat koji pruža smjernice, stručnost i primjere dobre prakse potrebne za razvoj i provedbu ostalih politika EU-a vezanih za šume.  Njezina uloga je također osigurati da sve ove politike rade zajedno na cjelokupnom međunarodnom (UN SDG-ovi) i ciljevi EU-a koji će se postići tijekom sljedećih desetljeća. Posljednjih godina sve je veći broj EU politika koje proizlaze iz različitih sektora, a koje uključuju odredbe za šume i šumarski sektor. To je dovelo do fragmentiranog i složenog okvira politike pa je vrlo bitno da se u izradi buduće šumarske strategiju EU-a uključe svi relevantni dionici.