Štete od divljači postaju sve su veći problem na području hrvatskih privatnih šuma, prvenstveno u mladim sastojinama. Štete najčešće nastaju u mladim stadijima šuma (ponik, pomladak, mladik) kao posljedica ishrane divljači. Najčešće štetu radi srneća i jelenska divljač, divlja svinja, zec, a u posljednje vrijeme i dabar. Štete na biljkama nastaju guljenjem kore, odgrizanjem vrhova i pupova, lomljenjem i gaženjem mladih biljaka te odgrizanjem stabala u razvijenijim stadijima. Štete nastaju i kroz prekomjerno hranjenje divljači (divlje svinje) šumskim plodovima (žirom) što je značajan problem prilikom prirodnog pomlađivanja. Jedan od oblika oštećenja koji nije vezan uz ishranu je guljenje kore radi označavanja teritorija prilikom parenja.
Guljenje kore događa se u prstenovima (uži ili širi) ili u trakama uzduž stabla koje se događa najčešće za vrijeme vegetacije. Stabla oštećena guljenjem kore najčešće se osuše zbog nemogućnosti daljnjeg kolanja hranjivih tvari. Odgrizanje vrhova i pupova najčešće se događa u vrijeme mirovanja vegetacije, a ovakve jedinke se većinom ne osuše nego stagniraju u daljnjem razvoju. Gaženje i lomljenje također uzrokuju stagnaciju u daljnjem razvoju. U porastu su i štete koje čine dabrovi i to prvenstveno na pojedinačnim stablima starijih sastojina, a kao posljedica je trajno oštećenje na soliternim stablima.
Mjere sprečavanja šteta koje provode trenutno vlasnici šuma na svojim ugroženim šumskim sastojinama odnose se na sprječavanje prolaza divljači, počinjenje šteta guljenjem, odgrizanjem, gaženjem te prekomjernog hranjenja šumskim plodovima kroz podizanje ograda, postavljanja polipropilenskih štitnika, raznih mehaničkih prepreka, električnih pastira te upotrebom kemijskih sredstava koja odbijaju divljač (repelenti).
Sve ove metode izrazito su skupe i predstavljaju vlasnicima šume veliki trošak, a njihova efikasnost nije stopostotna. Ograđivanje je dosad pokazalo najveći uspjeh, ali s financijske strane to je najskuplja metoda.
Na kraju dolazimo do osnovnog pitanja i najvećeg problema, a to je tko je odgovoran za štetu počinjenu u privatnoj šumi. Trenutno prema nacionalnom zakonodavstvu ukoliko je šteta počinjena na poljoprivrednoj površini vlasnik ima pravu na odštetu, dok na privatnoj šumskoj površini pravo na naknadu ne postoji!
Oko 24% šumskih površina u Hrvatskoj u privatnom je vlasništvu, što podrazumijeva više od 660.000 hektara diljem zemlje, a privatne šume godišnje generiraju stotine radnih mjesta.
Gospodarski potencijali su mnogo veći, no ograničeni su sadašnjim zakonodavstvom kojim se grubo ograničava konzumacija privatnog vlasništva nad šumama.
Privatna šumska zemljišta osiguravaju društvene i ekološke koristi za sve građane.
Zapravo, privatne šume pružaju, gdje je to dopušteno, nevjerojatne mogućnosti za rekreaciju na otvorenom, uz različite aktivnosti, poput planinarenja, ribolova, razgledavanja divljih životinja, biciklizma i kampiranja.
S biološkog i ekološkog stajališta, stanje šuma u Hrvatskoj jedno je od najboljih u Europi.
Kao ponosni upravitelji privatnih šumskih zemljišta, članovi Saveza ulažu značajne napore i pažnju kako bi uravnotežili gospodarske, ekološke i društvene obveze za buduće generacije.