Šumovlasnici

Velika većina šumovlasnika svoju šumu koristi za osobne potrebe (90%). Uglavnom se to odnosi na drvo za ogrjev, proizvodnja trupaca za osobnu upotrebu, industrijsko drvo za prodaju, drvo za proizvodnju energije (uključujući drveni ugljen) za prodaju, lov, očuvanje prirode, ne-drvni šumski proizvodi i turizam.

Rezultati analizirane literature pokazuju da se privatni šumovlasnici u Hrvatskoj suočavaju s brojnim problemima koji su rezultat političkog zanemarivanja privatnog šumovlasništva kroz duže vremensko razdoblje. Malo i raspršeno vlasništvo, obično u vlasništvu nekoliko šumovlasnika čini poteškoće u gospodarenju šumama na ekonomski održivi način. Studije pokazuju da je većina šumovlasnika spremna udružiti se u udruge šumovlasnka,  surađivati sa ostalim šumovlasnicima i proizvoditi drvo za energiju, ali uglavnom pod određenim uvjetima kao što su financijske podrške ili uz postojanje stabilnog tržišta za proizvodnju energije iz drva.

Tijekom 2017. i 2018. godine provedeno je istraživanje na cjelovitom području Hrvatske u svrhu prikupljanja reprezentativnog uzorka kojim bi se omogućio prikaz profila privatnih šumovlasnika u Hrvatskoj odnosno njihove sociodemografske karakteristike te ciljevi i motivacije prema gospodarenju. Provedeno je telefonsko i neposredno anketiranje te je u konačnici prikupljen ukupan uzorak od 1449 šumovlasnika. Prema dobivenim rezultatima anketiranja, šumovlasnici su uglavnom umirovljenici, muškarci, stariji od 50 godina sa završenom srednjom stručnom spremom i niskim osobnim prihodima te žive u istom mjestu gdje se nalazi i šuma. Također, najveći broj šuma nalazi se u kategoriji do 1 ha. Privatne šume se u najvećoj mjeri stječu nasljeđivanjem te se njima gospodari samostalno. Šumovlasnici uglavnom poznaju granice svojih šuma koje su razdijeljene na tri ili više dijelova. Žive u malim sredinama blizu svojih šuma koje su u njihovom vlasništvu više od 10 godina. Oko 60% šumovlasnika nije voljno udruživati se s drugim šumovlasnicima radi gospodarenja, većinom nisu upoznati s mogućnošću korištenja poticajnih sredstava za šumarstvo (EU fondovi, OKFŠ), suradnja sa Savjetodavnom službom je povremena i uglavnom se odnosi na zahtjeve za doznaku stabala. Oko 67% šumovlasnika smatra da je potrebno uvesti nadzor za privatne šume kojeg bi trebala financirati država. Najvažnije ovlasti koje bi nadzornik za privatne šume trebao imati su legalnost sječe i provjera porijekla posječenog drva.

Istražujući motivacije, preferencije i ciljeve privatnih šumovlasnika prema gospodarenju, šumovlasnici u Hrvatskoj u potpunosti prihvaćaju koncept održivog gospodarenja šumama. Za njih gospodariti šumom znači primjenjivati različita socijalna, ekonomska i okolišna načela gospodarenja. Najvažnija načela odnose se na upravljanje kapitalom, osnovu za dobivanje subvencija, dobre poslovne prilike i mogućnost zarade te dobre prilike za dodatni izvor prihoda i povećanje kućnog budžeta. Nadalje, vlasništvo nad šumom, briga o granicama, donošenje odluka o gospodarenju šumskim sastojinama, upravljanje šumskim ekosustavom te oponašanje prirodnih procesa u šumi i osiguranje prirodne obnove su za šumovlasnike od iznimne važnosti.

Ciljevi vlasništva, odnosno razlozi zbog kojih šumovlasnici imaju u svojem vlasništvu šumu  najviše su orijentirani prema obiteljskom nasljeđu i ekonomskim aktivnostima dok su u malo manjoj mjeri orijentirani na rekreaciju i konzervaciju.

Buduća očekivanja i aktivnosti koje šumovlasnici imaju i žele primjenivati u svojim šumama u najvećoj mjeri se odnose na intenzivno gospodarenje i održavanje šume dok su u malo manjoj mjeri usmjereni prema očuvanju i zaštiti.

Istraživanje provedeno tijekom 2018. i 2019. godine jedno od prvih, na području Hrvatske, koje je omogućilo uvid u psiho-sociološku dimenziju šumovlasničkih stavova, ciljeva i ponašanja. Jedan od najvažnijih empirijskih dokaza ovog istraživanja svakako se može smatrati šumovlasničko poimanje gospodarenja šumama. Šumovlasnici povezuju gospodarenje šumama s multifunkcionalnošću koja se odnosi na održavanje šume, gospodarenje ekosustavom i ekonomske aktivnosti.

Za šumovlasnike je gospodarenje šumama upravljanje kapitalom i osnova za dobivanje subvencija što je iznimno važno zbog činjenice da je značajna vrijednost drvnog prirasta i općekorisnih (nedrvnih) šumskih proizvoda blokirana u neaktivnim, malim i rascjepkanim šumama. Aktiviranjem gospodarenja usmjerenog prema mogućnostima ostvarenja prihoda za šumovlasnike, posljedično će se ostvariti i značajne ekonomske koristi svim ostalim dionicima.

Uspostava i podržavanje ravnoteže između ekoloških i šumskouzgojnih potreba šuma, te interesa i zahtjeva šumovlasnika i zajednice temeljni su izazovi gospodarenja privatnim šumama. Prema tome, prilikom planiranja gospodarenja privatnim šumama u obzir se svakako trebaju uzeti obilježja i zahtjevi šumovlasnika.