Uz novonastalu situaciju pandemije koronavirusa usko je vezano i povećanje broja šumskih krađa kao posljedica nemogućnosti obilaska vlasnika šume njihovih šumskih posjeda. Problem šumskih krađa prisutan je od osnutka Republike Hrvatske, a nažalost u svim slučajevima počinitelj ostaje nepoznat.

Prisutni problemi

U tekstu ćemo se osvrnuti na razloge velikog udjela šumskih krađa u privatnim šumama malih vlasnika šume i moguća rješenja. Prvo i možda najbitnije da pojam šumske krađe kao takav ne postoji u nacionalnom zakonodavstvu. U Zakonu o šumama kažnjavanje počinitelja šumske krađe je vrlo blago i ukoliko počinitelj završi na sudu kažnjava ga se simboličnom kaznom. Za vlasnike šume problem je i nemogućnost naplate počinjenje štete. Prilikom zapljene drvne mase iz šumske krađe policija i šumarska inspekcija nemaju mogućnost skladištenja ukradene robe do okončanja sudskog procesa. Dodatan je problem što policija u postupanju teško dokazuje da je nešto ukradeno, a najavljene akcije policije i inspekcije vezano uz kontrolu prometa drvne mase nisu se pokazale učinkovite.

Šumokradice su visokoorganizirane, ali ljudi u lokanim sredinama najčešće znaju tko su te osobe i kako funkcioniraju, no nisu ih voljni otkriti nadležnim službama. Problem je što lokalno stanovništvo podupire takve radnje kroz kupnju bespravno otuđenog ogrjevnog drva po nižoj cijeni, od ilegalnih preprodavača, pritom ne plaćajući državi porez čime podržavaju sivu ekonomiju.

Pojedini vlasnici šuma odnose se neodgovorno prema svojoj imovini odnosno mnogi ni ne znaju gdje im je naslijeđena šuma ili ne mare o šumi u maniri dobrog gospodara. Nesređenost imovinsko pravnih odnosa, usitnjenost posjeda, neuređenost šuma i dobna struktura vlasnika šuma (većinom starije životne dobi) također je velik problem koji dovodi do čestih šumskih krađa. Jedan od razloga šumskih krađa je olakšani uvid u razne aplikacije i registre gdje svatko može lako utvrdi tko je vlasnik neke šumske parcele i gdje se ona nalazi.

Moguća rješenja za vlasnike šume

Nakon što su navedeni osnovni razlozi donosimo prijedloge mogućih rješenja smanjenja udjela šumskih krađa u privatnim šumama. Primarno je potrebno mijenjati zakonodavni okvir gdje će se pomoći vlasniku šume pronalazak počinitelja, pravednu naplatu počinjene štete vlasniku šume i drastično kažnjavanje počinitelja, što financijski što kroz obavljanje obaveznih radova biološke obnove šuma (pošumljavanje) koje mora izvršiti na predmetnim šumskim posjedima. Potrebno  je omogućiti vlasnicima šume podizanje kaznene prijave bez troškova postupka jer je trošak postupka i ishod sudskog postupka u kojem dobivaju potvrđujuću presudu nešto što ne mogu naplatiti, te imaju samo trošak što je često razlog neprijavljivanja šumske krađe.

Potrebna je koordinacija između svih službi koje su vezane uz rješavanje ove problematike. Treba formirati stovarišta za privremenu oduzetu drvnu masu, te posebnim propisom urediti način oduzimanja, pohranu, čuvanje i prijevoz drva do stovarišta te prodaju oduzete drvne mase.

Gdje je to moguće treba osnovati lugarsku službu za šume privatnih vlasnika (pilot projekti), s ovlastima kontrole sječa privatnih šuma i utvrđivanja identiteta osoba zatečenih na radu u privatnoj šumi.

U kontroli prometa drvne mase veću ulogu osim šumarskoj inspekciji i policiji treba dati carinskoj službi zbog suzbijanja sive ekonomije. Zakonski je nužno omogućiti oduzimanje sredstava rada šumokradicama jer se isti počinitelji već sutradan pojavljuju u tuđoj šumi s istim pilama i transportom.

Potrebno je educirati vlasnike šume da vode skrb o svojoj šumi, da znaju svoju šumu položajno odrediti i da ju čuvaju, odnosno da im šuma kao ekosustav i kao imovina znači nešto više od tek pukog zbroja rastućih trupaca.

Stoga se nadamo da će ovaj tekst potaknuti da se i država ozbiljnije pozabavi ovim problemom na zadovoljstvo svih vlasnika šume u Republici Hrvatskoj.