Nakon četiri godine istraživanja utjecaja klimatskih promjena na stabilnost europskih šuma te uz njih povezanih lanaca vrijednosti, u nastavku donosimo najvažnije preporuke za šumare, šumoposjednike, drvo-prerađivačku industriju i donosioce odluka.

Projekt je svoja istraživanja bazirao na 9 studija slučajeva te preslikavanju rezultata na razinu EU, korištenjem različitih podataka iz svih dostupnih izvora. Modeliranje najvažnijih poremećaja odvijalo se 100 godina u povijest, te 100 godina u budućnost predviđajući kako će se šuma mijenjati, ili biti u stanju oporaviti od pojedinih poremećaja i prirodnih nepogoda. Na temelju toga su slučajevi razmješteni po skali otpornosti gdje su naše Istarske šume pokazale najveću otpornost.

1 – Finska
2 – Irska
3 – New Forest, Velika Britanija
4 – Češka i Slovačka
5 – Gornja Rajnska Oblast, Njemačka
6 – Bauges, Francuska
7 – Istra, Hrvatska
8 – Katalonija, Španjolska
9 – Galicija, Španjolska i Sjeverni Portugal

To nije neočekivano kada pogledamo koje preporuke projekt donosi za buduće gospodarenje šumama vidimo da su one kod nas kroz organizirano potrajno gospodarenje šumama već u primjeni i to kroz dulje vrijeme.

Klimatske promjene predstavljaju rastući izazov za europske šume, što naglašavaju nedavne ekstremne prirodne nepogode i poremećaji sve većeg intenziteta. Postojeći trendovi će se nastaviti tako da negativni utjecaji na stabilnost i proizvodni kapacitet europskih šuma ozbiljno potkopavaju ulogu šuma i šumarskog sektora kao središnjeg stupa europskog zelenog plana (Green Deal). Kako bi se umanjili rastući rizici, potrebno je uložiti više napora u prevenciju kroz poboljšanje otpornosti šuma i povezanih lanaca vrijednosti, koji će osigurati da se sirovina koju dobivamo iz šuma probije do tržišta uz povećanje dodane vrijednosti i to po sadašnjim ili većim cijenama, te će na taj način pomoći preraspodjeli rizika sa sada najizloženijih šumoposjednika i šumara i na druge dionike u lancu vrijednosti.

Nadalje, šumarski sektor zahtijevati će znatne inovacijske kapacitete kako bi odgovorio na promjene u gospodarenju, povećane troškove rada, isplativosti, nepredvidljive tokove drva i postupne promjene vrsta drveća. Inovacije moraju pronaći put do svih dijelova lanca vrijednosti te posebno ojačati u dijelu proizvodnje u šumarstvu, planiranju, zaštiti, proizvodnji sadnog materijala, praćenju, kako bi se poboljšala otpornost europskih šuma i povezanih lanaca vrijednosti.

Predstavljajući osnovne preporuke iz tri politička sažetka: Unapređenje klimatske otpornosti uz šume povezanih lanaca vrijednosti; Uloga biološke raznolikosti u jačanju otpornosti šuma i Upravljanje prirodnim nepogodama u promjenjivom klimatskom okruženju iznosimo samo najosnovnije nalaze i preporuke dok cijele sažetke možete pronaći na stranicama Hrvatskog šumarskog instituta.

Otporni lanci vrijednosti šuma – povećavanje otpornosti kroz prirodne i socio-ekonomske odgovore – RESONATE – HRVATSKI ŠUMARSKI INSTITUT

Kako se suočiti sa klimatskim promjenama?

Svijet oko nas se mijenja i naše šume osjećaju posljedice toga. Oluje su sve jače, suše traju duže, a štetnici poput potkornjaka uzrokuju ozbiljne štete i gubitke. Ove promjene mijenjaju šumu kojom treba gospodariti, te utječu na tržišta drvom. Kada dođe do tih događaja gospodarenje šumama često se svodi na izvanredne sječe oštećenih stabala.

Kratkoročno, izvanredne sječe stvaraju višak drva slabije kvalitete na trižištu. Kada se to dogodi cijene se spuštaju i dodatno narušavaju stabilnost tržišta. U tim slučajevima teško je planirati buduću zaradu pa time i ulaganja. Ova nepredvidljivost tržišta otežava planiranje i potrajno gospodarenje šumama. Prvi korak u borbi za otpornost i stabilnost je povećanje svjesnosti o ulozi klimatskih promjena.

Dok su neposredni izazovi teški, dugoročno rješenje leži u prilagodbi same šume. Istraživači RESONATE-a predlažu prijelaz sa u Europi uglavnom mekog drva (poput bora i smreke) na mješavinu različitih vrsta drveća s uvođenjem tvrdog drva (poput hrasta, bukve i dr.) čime bi se šume učinile otpornijima na klimatske promjene. Mješovite šume, s kombinacijom mekog i tvrdog drva, spremnije su za podnošenje stresa uzrokovanih promjenjivim vremenskim prilikama, štetnicima i bolestima. Tvrdo drvo obično je otpornije na sušu i štetočine, što ga čini vrijednim dijelom otpornih budućih šuma.

Kakva je uloga biološke raznolikosti?

Istraživanje RESONATE projekta ukazala su da biološka raznolikost treba biti više od pukog ekološkog prioriteta – ona je vitalni činitelj izgradnje jačih, otpornijih šuma. Održavanje mješovitih šuma, složenijih struktura sa drugim oblicima života (životnja, kukca, gljiva i sl) održava okoliš, ali pomaže i u osiguravanju dugoročne produktivnosti i profitabilnosti. Evo samo nekoliko načina na koji biološka raznolikost doprinosi poboljšanju otpornosti šuma. Mješovite šume bolje podnose ekstremne vremenske prilike. Različite vrste različito reagiraju na sušu, oluje i štetočine, pa ako se jedna vrsta bori, druge mogu napredovati, pomažući u održavanju zdravlja šume i smanjuju rizik od sušenja većih razmjera. Nadalje, veći broj vrsta drveća učiniti će šume tijekom vremena produktivnijima, te dovesti do većeg prinosa i boljeg financijskog rezultata. Slijedeći ključni element promicanja biološke raznolikosti je prirodna obnova nakon poremećaja za jačanje biološke raznolikosti i smanjenja troškova ponovne sadnje. To se može kombinirati sa sadnjom vrsta prilagođenijih na nove uvjete. Zadržavanje mrtvog drva i starijih stabla u sastojini je također ključno za bilošku raznolikost, jer ona predstavljaju ključna staništa za divlje životinje i poboljšavaju zdravlje tla. Prihvaćanje važnosti biološke raznolikosti pomaže u stvaranju otpornijih, produktivnijih i profitabilnijih šuma u budućnsoti.

Kakva je uloga otpornih lanaca vrijednosti?

Šumoposjednici se suočavaju s velikim izazovima i povećanim troškovima gospodarenja nakon prirodnih nepogoda. Osobito mali šumoposjednici, koji nemogu utjecati na lanac vrijednosti te nemaju pristup snažnoj infrastrukturi ili međunarodnoj trgovini. Oni se suočavaju s velikim, za njih često nepremostivim ekonomskim gubicima. To u nekim regijama dovodi do razmišljanja o napuštanju aktivnog gospodarenja ili preusmjeravanja na ciljeve koji nisu povezani s proizvodnjom (drva).

S perspektive lanca vrijednosti, primjećuje se neuravnoteženost rizika između šumoposjednika i drvo-prerađivačke industrije. Šumoposjednici, kao prva karika u lancu, nose najveći teret rizika i suočavaju se s najvišim troškovima, slično kao i mali pogoni za preradu drva s ograničenim marketinškim i ulagačkim kapacitetima. U isto vrijeme, srednje do velike drvo-prerađivačke industrije fleksibilnije su u reagiranju i stoga se mogu nositi sa odgođenim rizikom.

Lanci vrijednosti šuma uvelike ovise o promjenama u šumarstvu. Drvoprerađivačka industrija trebala bi prepoznati rastući rizik od prijelomnih točaka u opskrbi sirovine mekog drva i poduzeti inicijativu za zajedničke investicije u ozbiljne programe prilagodbe i konverzije šuma zajedno sa šumarskim sektorom. Samo dugoročnim partnerstvima prilagođenim lokalnim i regionalnim kontekstima te ciljanom upravljanju rizikom može se ojačati ukupna otpornost lanca vrijednosti.

Uloga financijske podrške uslugama ekosustava i buduće politike

Potrebno je prioritizirati usluge šumskih ekosustava s visokim društvenim zahtjevima i osigurati šumoposjednicima financijske poticaje kako se ne bi ugrozila održiva opskrba nekomercijalnim uslugama šumskih ekosustava.

Postojeći propisi također trebaju pratiti i omogućavati prilagodbu, i to kroz podršku šumoposjednicima u korištenju kombinacije političkih i financijskih instrumenta kako bi se mogli bolje prilagoditi, što je moguće uz izgradnju kompetencija i povećanje fleksibilnosti proisa. Nadalje mnoge zemlje imaju pravnu obavezu brze reakcije na prirodne nepogode, produljenje roka za oporavak šuma omogućilo bi uspostavu raznovrsnijih i time otpornijih šuma. Prilagodba treba biti i u smjernicama i propisima za obnovu staništa unutar Natura 2000 mreže.

Moramo razviti kapacitete za poboljšanje otpornosti šuma u širem smislu. Šume, drvna industrija i društvo su povezani, a međusobno djelovanje svih čimbenika, sudionika, rizika i mogućih rješenja mora se razmatrati s ciljem povećanja klimatske otpornosti cijelih Europskih niskom otpornosti potražnje, poput zaštite tla ili regulacije vode.