Žene kao vlasnici šume

Može se konstatirati da je zastupljenost žena kao vlasnika šume u Hrvatskoj mala iako službenih podataka vezano uz ovu tematiku ima vrlo malo. Postoji tek istraživanje vezano uz zastupljenost žena na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom i trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o., povezano uz zastupljenost ženskih vlasnika šume.

Udio žena na Šumarskom fakultetu u Zagrebu je 7%, na Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom 23%, a u Hrvatskim šumama 17%. Ovaj udio čine većinom visoko obrazovane žene kojima je šumarstvo profesija. Što se tiče privatnih šuma u predmetnom istraživanju na manjem uzorku koji se ne može smatrati reprezentativnim za cijelu Hrvatsku, udio ženskih vlasnika šume iznosi 50,4%, s prosječnom starošću od 60,1 godina, te većinom srednjoškolskog obrazovanja.

Iz ovog uzorka udio žena kao vlasnika šume je naizgled vrlo visok, odnosno na razini je udjela kao u zapadnoj Europi. No, stvarno stanje je drugačije, sa znatno nižim udjelom žena vlasnika šume u cijeloj državi, što bi se trebalo dokazati budućim istraživanjima. Iako se prema hrvatskom običaju zemlja ostavlja isključivo muškim nasljednicima broj ženskih vlasnika šuma je prilično visok jer nakon smrti supružnika većinom šumske posjede nasljeđuju supruge.

Iako je udio žena vlasnica privatnih šuma prema navedenim podacima zadovoljavajući, o njima i njihovim problemima slabo se govori u javnosti. Neki od razloga su nezainteresiranost, nesređeni imovinsko pravni odnosi i usitnjenost njihovih šumskih posjeda, dobna struktura, težak fizički posao, velika udaljenost šumskih posjeda od mjesta prebivališta, nedostatak potrebnog znanja iz šumarstva, kao i tradicionalni način gospodarenja u privatnim šumama.

Jedan od prijedloga za poboljšanje statusa ženskih vlasnika šume je njihovo povezivanje kroz udruživanja kako bi mogle iznijeti svoje probleme, prijedloge, izmjenjivati iskustva s terena s drugim vlasnicima šume, te usko surađivati sa strukom.

Na kraju ćemo navesti primjer vlasnice šume koja aktivno koristi blagodati svojeg šumskog posjeda. Marija Hršak Bonjeković gospodari s oko 60 hektara privatnih šuma, od kojih većinu čine šumske kulture četinjača. Ujedno je i predsjednica Udruge privatnih šumovlasnika „Opeka“. Njezino aktivno djelovanje na šumskom posjedu uključuje redovite radove iskorištavanja koji se nažalost prvenstveno odnose na sanitarne sječe uzrokovane sve češćim sušenjem kultura četinjača. Osim sječe veliku pažnju daje radovima biološke obnove šuma i to pošumljavanju i njezi. Pošumljavanje površina koju su nastale sušenjem kultura četinjača provodi se zavičajnim vrstama listača upravo da se u budućnosti ne dogode problemi sušenja s kojima se trenutno suočava.

Marija Hršak Bonjeković u svakodnevnom gospodarenju svojim šumskim posjedom također nailazi na niz problema što od nemogućnosti nalaženja radne snage za radove na svom posjedu, plasmana posječene drvne mase, problema kod podizanja mladih šumskih sastojina, do čuvanja svog šumskog posjeda od neželjenih radnji. Kroz dugogodišnje iskustvo u privatnim šumama Marija Hršak Bonjeković je voljna svojim savjetima pomoći pokretanju aktivnosti žena u privatnim šumama u Hrvatskoj.

Gospodarstvo

Oko 24% šumskih površina u Hrvatskoj u privatnom je vlasništvu, što podrazumijeva više od 660.000 hektara diljem zemlje, a privatne šume godišnje generiraju stotine radnih mjesta.

Gospodarski potencijali su mnogo veći, no ograničeni su sadašnjim zakonodavstvom kojim se grubo ograničava konzumacija privatnog vlasništva nad šumama.

Zajednica

Privatna šumska zemljišta osiguravaju društvene i ekološke koristi za sve građane.

Zapravo, privatne šume pružaju, gdje je to dopušteno, nevjerojatne mogućnosti za rekreaciju na otvorenom, uz različite aktivnosti, poput planinarenja, ribolova, razgledavanja divljih životinja, biciklizma i kampiranja.

Okoliš

S biološkog i ekološkog stajališta, stanje šuma u Hrvatskoj jedno je od najboljih u Europi.

Kao ponosni upravitelji privatnih šumskih zemljišta, članovi Saveza ulažu značajne napore i pažnju kako bi uravnotežili gospodarske, ekološke i društvene obveze za buduće generacije.